Dramski metod u kreativnoj praksi Vesne Josipović i Bogdana Radovića, PU „Olga Jovičić Rita“ Kraljevo

Dramske tehnike: zamišljeno putovanje, vizualizacija, vaspitač u ulozi, deca u ulozi eksperta, vruća stolica, staza savesti, pantomima, improvizacija

Tok aktivnosti:

Prvi korak: mamac – čudna koverta

Na početku deci pokazujem veoma čudnu kovertu koja je stigla na našu adresu.

Započinjemo razgovor ko nam piše, šta misle čiji su otisci na koverti, uzimam nekoliko otisaka prstiju, posmatramo ih kroz lupu, da li oni dobijaju pisma…Informišem decu da ne postoje dva ista otiska prstiju. Deca, veoma brzo iznose pretpostavku da je to otisak neke životinje i da je pismo stiglo iz šume. Obraćam im paažnju na marku. Deca predpostavljaju da pismo piše medved.

Otvaramo kovertu i čitam pismo:

Draga deco,

Moje ime je Medolino Medić i živim u šumi. Čuo sam da ste vi eksperti za rešavanje problema životinja. Moj problem je veliki i pomalo čudan. Pre nekoliko dana otišao sam u posetu mojoj verenici Brundolini Medić koja živi u susednoj šumi. Kada sam se vratio kući, desilo se nešto strašno. U šumi nije više bilo nijedne životinje. Nestale su.

Ja sam veoma zabrinut i veoma usamljen.

Šaljem vam mapu, kako bi lakše pronašli put do mene.

Molim vas da hitno dođete. Imam u vas poverenja.

Mnogo medveđih pozdrava

Medolino Medić

Drugi korak: pripreme za put, vizualizacija

 Igra: Vodim te na tajno mesto

Deca leže na podu zatvorenih očiju. U pozadini se čuje tiha muzika. Vodim ih na njihovo tajno mesto.

Zatvorite oči. Opustite se. Dišite polako. Neka svako od vas zamisli svoje tajno mesto, mesto gde se osećate sigurno, gde vam je lepo, toplo, gde možete da radite i budete šta god želite. Šta vidite? Da li čujete neke zvuke? Koje? Da li nešto miriše? Šta? Koje boje vidite? Da li na vašem mestu ima ljudi, životinja… Dodirnite prvu stvar koju vidite. Šta osećate? Hajde sada da se vratimo u sobu i da sve nas povedete na vaše tajno mesto, naravno samo ako želite.

Skrivena mesta na koja su nas deca vodila…. rupa… kucica u šumi… rupa u drvetu… kuća na grani…u kucu iza šume do koje se dolazi potocicem skakutanjem sa kamena na kamen jer putem ne može…

VIZUALIZACIJA

TAJNA MESTA

Sledeći korak: Izbor prevoznog sredstva: Ivin voz

SA PESMOM ULAZIMO U ŠUMU

Sledeći korak: ulazak u šumu, pantomima, improvizacija

Šuma je boje zlata… posto je jesen i lišće žuti… dok hodamo opalo lišće šuška pod nogama… provlačimo se kroz gusto granje…hodamo kroz blato… počinje da duva vetar… žurimo… preskačemo potočić… na licu vec osećamo kapi kiše… stižemo do tajnog mesta… pečurke…Umorni, sedamo da se osvežimo ukusnom i zdravom jabukom (razgovaramo o plodovima jeseni, o izgledu šume…)

HOD KROZ BLATO

Sledeći korak: Susret sa čarobnjakom, tehnika: vaspitač u ulozi

Dok deca jedu jabuku, stavljam šešir na glavu (pošto dramski metod primenjujem redovno deca su potpisala „dramski ugovor“ – upotreba rekvizita pri promeni uloge)

Pitam decu ko su oni, zašto su došli u moju šumu, zašto me uznemiravaju. Deca mi kažu „Dobar dan“ i kažu „Ohooo!“ Zatim me pitaju:

  • Gde su životinje?
  • U koju šumu si ih sakrio?
  • Zašto si ih sakrio?
  • Da li si ti zli čarobnjak?
  • Da li imaš muža?
  • Da li imaš decu?
  • Da li ti je dosadno?
  • Da li imaš drugare i drugarice?
  • Zašto si povredio prirodu?
  • Priroda treba da se čuva.

Decu obaveštavam da nisam sakrio životinje, nego sam ih učinio nevidljivim i ako dobro načulje uši mogu da ih čuju. Deca mi govore da nisam uspeo da začaram sve životinje, da im je pisao medved i da su oni došli da mu pomognu, da sam ja nevaljala. Kada čujem da je medved u šumi, pravim se da sam mnogo ljuta. Kažem: „Medved, kakav medved, ma idem sada da ga pronađem, neće mene neki medved da uznemirava i da kvari ovu divnu tišinu. Odoh da ga pronađem. Brzo govorite gde je, inače ću i vas da začaram.“

Deca ne žele da mi kažu gde je medved.

Kažem: „Meni niko ne može ništa, znate li zašto, zato što niko ne zna da odigra „Čarobnjakov ples“. Sada sam kobajagi zbunjena jer sam otkrila tajnu kako se poništava čarolija.

VASPITAČ U ULOZI

Skidam šešir i ponovo sam vaspitač. Animiram ih da potražimo medu. Deca tragaju…Upućujem ih da gledaju: ispod, iznad, levo, desno, gore, dole, iza, pored…

Dok su zaokupljeni potragom, stavljam masku medveda (vaspitač u ulozi).

Deca su se mnogo obradovala kada su videla medveda.

Obaveštavaju ga da su srela čarobnjaka i da on nije oterao životinje nego ih je samo učinio nevidljivim. „Kobajagi“ ih čujem i motivišem decu da oponašaju oglašavanje različitih životinja.

Pitam decu šta im je rekao (navodim ih da mi kažu za „čarobni ples).

VASPITAČ U ULOZI

Dogovaramo se da osmislimo „Čarobnjakov ples“. Biram klasičnu muziku D. Shostakovich – VALCER br.2

Deca uživaju u muzici i plesu.

Kada smo se dogovorili kako izgleda čarobnjakov ples, krećemo da potražimo čarobnjaka. Opet stavljam šešir i pitam ih zašto su došli, tražim da mi odmah kažu gde je medved. Deca mi kažu da imaju za mene iznenađenje.

Puštam muziku i deca plešu „Čarobnjakov ples“.

Plešem sa decom. Očarana sam muzikom i čarobnjak odlučuje da postane dobar i da učini životinje vidljivim.

Čarobnim štapićem dodirujem dete po dete i imenujem životinje (zeka, ptica, kornjača, veverica…) deca se kreću poput imenovanih životinja. Dolazi medved (promena uloge) mnogo je srećan i ljubi se i pozdravlja sa životinjama. Kažem da sam bio mnogo usamljen, da su mi nedostajali, da je drugarstvo najlepša stvar na svetu.

Završavamo prvi deo aktivnosti. Povratak u sobu.

Predlažem deci da pozovemo medveda i čarobnjaka u goste i da ih postavimo u „vruću stolicu“

MEDVED U VRUĆOJ STOLICI

VASPITAČ BELEŽI PITANJA I ODGOVORE

Zatim, čarobnjak ide na „stazu savesti“. Jedna strana dece ga ubeđuje da postane dobar, a druga da ostane loš.

Molim te budi dobar i nemoj da diras životinje… Vrati životinje da meda više ne bude tužan… Pusti životinje da žive i rade sta one vole… Budi dobar imaćeš puno drugara i svi će se igrati sa tobom… Pravi lepe napitke da pomogneš zivotinjama kada se povrede…

Ti si carobnjak imaš moc i možeš da radissta hoćeš… Zacaraj sve životinje one su opasne i ujedaju… Kada su svi zacarani suma je samo tvoja… Nemoj da ih slušaš bacaj te ružne cini ti to voliš da radiš… Meda treba da bude sam uplasen i tuzan i on plaši druge

STAZA SAVESTI

Na kraju „staze savesti“ čarobnjak odlučuje da postane dobar.

Aktivnost završavamo umetničkom radionicom „Šuma“. Deca biraju tehniku tempera, otiskivanje gužvanim salvetama.

Nastavak aktivnosti

Sledeći dan u sobi nas je dočekalo novo zeleno namirisano pismo (ekstrat jagode). Deca pogadjaju od koga je pismo pošto je zeleno, a potom im dajem da mirišu pismo.  Pogodili su da je pismo od čarobnjaka ali im je miris jagoda zagolicao maštu (možda ima neki parfem koji miriše na jagode, možda čarobnjak voli da jede jagode, možda čarobnjak gaji jagode, šumske jagode rastu u šumi a on se sprijateljio sa životinjama i živi u šumi u kojoj ima puno jagoda). Odgovor ćemo potražiti u pismu. Kako obično započinje pismo?

Odgovori dece: -Dobar dan; -Zdravo; -Dragi prijatelju

U daljem sadržaju pisma čarobnjak se zahvaljuje deci. Predviđanje dece zašto se zahvaljuje:

-Zato što smo se družili; -Zato što je sada postao dobar; -Zato što ima puno prijatelja; – Zato što pomaže; – Zato što mu je lepo u vrtiću.

Danas mu je rodjendan. Pošto ne može da ga proslavi sa njima, na poklon im šalje nešto lepo, ali nešto što se ne kupuje. Šta im to šalje:

-Sreću; – Lepu magiju; – Kesten; – Vevericu; -Šumsko lišće;

Šalje im nešto što sva deca najviše vole da rade:

-Igraaaaaaa…..

Zašto deca vole da se igraju?

-Zato što to najbolje znaju da rade; -Zato što im je lepo; -Zato što mogu da voze autić svuda po svetu; – Zato što se može igrati napolju

Čarobnjak nas pozdravlja i želi da?

Odgovori dece:

-Budemo dobri, srećni, dodje kod nas, da se druži sa nama….

Čarobnjak bi želeo da dodje kod nas ali ima puno obaveza oko pomaganja onima koji su u nevolji pa nas je zamolio da mu i mi nekada pošaljemo neko pismo o nekim dobrim delima koja smo učinili.

Poslao nam je i svoj šešir koji može da nam posluži za igru kao i pravila i opis igara kojih ćemo se igrati.

Jednom decaku je iz grupe je takođe bio rodjendan što su deca i prokomentarisala.  pa smo dodajuci šešir iz ruke u ruku… zamisljali kakve bi sve zelje carobni sesir mogao da mu ispuni… a za kraj smo upotrebili svu svoju magiju i nacrtali mu rodjendansku plaketu… koju inače crtamo drugarima kao rodjendanski poklon… smislili smo nase carobne reči… Aba di, kaza zu, čarolija je tu.

Igra za preciznost ubacivanje loptice u šešir… ali pravilo da lopticu sami napravimo… deca su iskoristila ranije iskustvo… gde smo lopticu pravili guzvanjem novina pa smo ih i ovaj put napravili od novina (razgovor o tome gde se bacaju papiri i smeće…ko kako zašto prlja prirodu i kako to sprečiti).

Sledeca igra je zahtevala podelu na grupe, izvlačenjem papirića iz šešira, klasifikaciju na osnovu kriterijuma boje i pronalaženje svega što nas asocira na te boje boje (godišnja doba).

Usledila je igra uz muziku „Voćkice“ , ali u našem slučaju igrali su naizmenično: čarobnjaci, medvedi i žuto lišće.

Deca su današnji dan nazvala Čarobni dan koji smo upotpunili rođendanskom pesmom i rođendanskom plakatom koju poklanjamo svoj deci za njihov rođendan.

ZAKLJUČAK

Zahvaljujući dramskom metodu zakoračili smo u tajni svet Čarobne šume, ali i otkrili način da osmišljenim igrovnim aktivnostima, različitim načinima integracije i realizacije sadržaja i aktivnosti koristimo novi resurs u razvijanju programa sa ciljem da na jedan, deci prihvatljiv način odgovorimo njihovim razvojnim potrbama i interesovanjima, podstičući sve sfere njihovog razvoja.  Naizgled igrajući se, deca postaju aktivni učesnici čije se mišljenje uvažava i predstavlja način sticanja poverenja , osećaja pripadnosti ali i put ka pronalaženju rešenja određenih životnih problema.  Deca vežbaju život u sigurnoj i podsticajnoj sredini.

U potrazi za rešenjima kroz tehnike dramskog metoda deca se nalaze u situaciji da razmišljaju i povezuju stečena iskustva: samostalno, u paru, u manjim grupama ali i u frontalnom okupljanju.

U otvorenoj i jasnoj komunkaciji, diskusiji, u otvorenom iznošenju svog mišljenja i razmeni kako sa drugom decom, tako i sa odraslima, prenoseći akciju sa odraslog na dete, u deci se bude želja, radoznalost, interesovanja za traganjem i otkrivanjem, podstiče se društveni, estetski, emocionalni i intelektualni razvoj. Deca osećaju oduševljenje svojim postignućem.

Proces ima isti, a nekada i veći značaj od produkta.

Izražavajući se na svoj način (rečju i pokretom), nalazeći se u situaciji da pita, daje odgovore, procenjuje, donosi odluke, dete jača sigurnost u sebe i svoje sposobnosti, razvija kritičko mišljenje i kreativnost, dok svaka tehnika dramskog metoda otvara nove mogućnosti za brisanje granica između metodičkih oblasti, povezivanja istih u smislene celine i podsticanje  individualnih potencijala svakog deteta.

Vesna Josipović, vaspitač, PU Olga Jovičić Rita, Kraljevo