Odlomak iz radionice „Ispričaj mi priču“ iz knjige VIŠE OD IGRE

Ciljevi radionice:

  • razvoj multikulturalnosti. Deci će biti prezentovana priča o tri praseta, iz različitih izvora

  • dalji razoj govora i kreativnosti. Deca će biti u prilici da sama „napišu svoju verziju priče“
  • dalji razvoj empatije. Deca će istraživati situacije i različite tačke gledišta i osećanja

  • dalji razvoj logičkog mišljenja. Svesnost o vremenu i sekvencama

  • dalji socijalno – emocionalni razvoj upoznavaljem pozitivnih osobina poput upornosti, istrajnosti
  • razvoj kreativnosti primenom novih informacija i iskustva na nove situacije i kontekste

VUKOVA PRIČA O TRI PRASETA

dramatizacija

Lutka pričalica: Deco, da li znate priču o vuku i tri praseta…? (mala pauza)

Ha, vi to samo mislite da znate. Odaću vam jednu tajnu. Ta priča je čista laž, hoću da kažem prljava laž. Sada se spremite. Čućete čistu istinu – vukovu priču i to iz prve ruke. Predstavljam vam Nikolu Vuka…

(Vuk stupa na scenu)

Vuk: Dobar dan. Zovem se Nikola Vuk, za prijatelje Nidža. Nisam siguran kako je započela ta priča o velikom zlom vuku, ali znam ko ju je započeo. Tri praseta, pa onda Crvenkapa i jarići i svi oni koji su bili neposlušni ili lenji, pa za sve okrivili mene. Zato sam ja danas pozvao svoje šumske prijatelje da vam ispričaju pravu priču, moju priču, tako mi vučije časti i sive dlake.

Lisica (stupa na scenu): Istinita riča o „Vuku i tri praseta“ je priča o torti, bakinom rođendanu, šoljici šećera i dobrom unuku.

Zec (stupa na scenu): Sve je počelo jednog sunčanog, prolećnog dana. Da li znate po čemu je bio poseban taj dan? (pauza) Toga dana je bio rođendan bake našeg Nidže vuka.

Veverica (stupa na scenu ): Da li vi imate bake? (pauza) E, naš Nidža je mnogo voleo svoju staru baku i hteo je da joj priredi rođendansko iznenađenje. Baš slatko!

Jež: Iako je bio prehlađen i imao strašnu kijavicu, odlučio je da baki umesi rođendansku tortu.

Lutka: Nidža se odmah dao na posao. Stavio je prvo nekoliko jaja, zatim brašno, pa čokoladu, malo pudinga radi lepšeg ukusa i na kraju… hmmmm, uuuupss, video je da nema šećera. A kakva je to torta, molim vas lepo, ako nije slatka.

Lisica: Kome bi se vi obratili da vam nestane šećera, a radnje su daleko pa ne možete da ga kupite? (mala pauza) Naravno, prvom susedu.

Zec: Prvi sused Nidže vuka bio je Prase Gile.

Veverica: To nije bilo baš neko mnogo pametno prase.

Jež: Ko bi pametan napravio svoju kuću od slame?

Lutka: Vuk je pokucao na vrata, prvo tiho zatim malo jače. To jest mnogo jače.I šta se desilo. Vrata su se srušila. Ipak je to bila kuća od slame.

Lisica: Kao svaki dobro vaspitan vuk, nije želeo da uđe nepozvan, stajao je na pragu i povikao!

Vuk: Gospon Prase, da li ste kod kuće?

Prase (gviri iza stolice): Uh, to je onaj dosadnjaković vuk. Sruši mi kuću. Sakriću se iza ove fotelje, valjda me neće primetiti.

Lutka:Taman je vuk hteo da pođe dalje, kada oseti kako ga nešto svrbi u nosu.

Zec: Šmrknuo je…

Svi: Šmrc, šmrc, šmrc!

Zec: Štucnuo je…

Svi: Štuc, štuc, štuc!

Zec: Iiiiii…

Svi: Kinuo je…Aaaapćiha!!!

Veverica: Auh, kao da je dunula oluja ili uragan.

Jež: Kuća je odletela u vazduh baš poput slame.

Lutka: A prase je zakukalo.

Prase Gile: Upomoć!!! Vuk mi je srušio kuću. Hoće da me pojede! Upomoć, spašavajte braćo!

Vuk. Gile, stani, da ti objasnim…

Lisica: Džaba je vuk vikao, prase nije čulo ni reči. Pobeglo je kod svoga brata Rileta, u susednu kuću.

Lutka: Naš jadni Nidža je bio veoma zabrinut, pa je krenuo za prasetom da razjasni nesporazum.

Zec: Došao je pred kuću srednjeg brata, Rileta.

Jež : Ni on nije bio mnogo pametno i vredno prase. NJegova kuća je bila od nekakvih grančica.

Vuk: Hej, prasići!!!

Lutka: Poviko je naš vuk i zakucao na vrata. Ali, iznutra se nije čulo ništa.

Vuk: Hej, prasići, otvorite!

Prase Rile: Odlazi vuče! Perem kosu! Upravo četkom uvijam repić.

Vuk: Dobro, idem kada nisam dobrodošao. Već ću ja negde naći šećer.

Lutka: Taman se okrenuo da pođe, kada ga opet nešto zasvrbe u nosu.

Zec: Šmrknuo je…

Svi: Šmrc, šmrc, šmrc…

Zec: Štucnuo je…

Svi: Štuc, štuc

Zec: Iiiii…

Svi: Kinuo je…………. Aaaapćiha!!!

Veverica: Uh, kao da je dunula oluja ili uragan.

Jež: Kuća je odletela u vazduh, baš poput suvih grančica.

Lutka: Prasići su zakukali u glas…

Prasići: Upomoć!!! Veeeeliki, zli vuk nam je srušio kuću! Hoće da nas pojede! Upomoć, spašavaj brate!

Vuk. Gile, Rile, komšije… stanite… da vam objasnim…

Lutka: Ali, prasići su toliko skičali da nisu ni čuli vuka. Pobegli su kod najstarijeg brata Cileta.

Lisica: E, ovo prase je bilo pametno i vredno prase. Kuću je sagradio od cigala. Lepa, velika, čvrsta, topla, sa kaminom.

Lutka: Vuk je povikao…

Vuk: Hej, prasići, komšije, otvorite! Pa ja smo hoću da pozajmim od vas šolju šećera. Mojoj baki je rođendan i želim da joj napravim tortu.

Lutka: Samo da čujete šta mu je ovo nevaspitano prase odgovorilo.

Prase Cile: Vuče, odlazi! Neću da ti pozajmim ništa. Naročito za onu tvoju staru, zlu baku, koja je htela da pojede Crvenkapu i sedam jarića, a nas vreba već godinama.

Jež : Da li bi ste se vi uvredili da o vašoj baki tako govore?Oooo, kako se samo vuk iznervirao… Sav se nakostrešio. Para je počela da mu izlazi na uši, iskolačio je oči, zaškrgutao zubima…

Lutka: E, ostalo je, kako bih rekla, istorija. Kada je stigla policija (dva medveda stupaju na scenu…odvode vuka) koju su prasići pozvali, zatekla je vuka kako pokušava, besan i zajapuren, da provali u Ciletovu kuću. Odmah su ga odveli u zatvor. Novinari koji su bili na mestu događaja su napisali da je vuk hteo da pojede tri praseta. O baki, šećeru, torti, ama ni reči. Sami tračevi.

Vuk: Evo, sada ste čuli pravu istinu šta se stvarno dogodilo. Tako mi časne vučje reči.

Lutka: Deco! Da li mu verujete? (pauza) Ma, udri brigu na veselje!

Svi pevaju i igraju: „Ko se boji vuka još“.