Od priče do predstave

(kako to rade djeca iz dramsko – scenske grupe Leptirići i njihovi roditelji iz amaterske dramsko – scenske grupe Leptiri)

Ela Radić, odgojiteljica savjetnica

Ankica Mitrović, odgojiteljica savjetnica

Dječji vrtić Radost, Split,  jedinica Popaj

 

 

     „Kada se zavjesa otvori i kad upalimo reflektor … bude nešto čarobno…“ kazala je djevojčica Tea jednog jutra, u našem kazalištu!

Znatiželjna publika dramsko scenske grupe „Leptirići„ gledala je u scenu i ušla u čaroban svijet lutaka.

 

    „Za znatiželju ne postoji lijek. Znatiželjno dijete želi učiti, zanima ga svijet u kojem živi, razmišlja kritički, kreativno i sposobno je rješavati probleme samostalno i surađujući s drugima, razumije i može koristiti različite oblike komunikacije u svojim istraživanjima i komentirati svoja otkrića i ideje s drugom djecom i odraslima…

(Integrirani predškolski kurikulum, Edita Slunjski )

U našem slučaju cilj nam je dramsko scenskim odgojem povezati dijete – vrtić – roditelja, te doprijeti do svakog srca, osmijeha i sretnog pogleda.

Dramsko scenska grupa  „Leptirići„ obuhvaća svu upisanu  djecu u grupi, te dugi niz godina učestvuje na Smotrama glazbene mladeži u Splitu

Tekstovi predstava su specifični, jer su pisani samo za nas. Kako?  Zašto? Već godinama surađujemo sa odgojiteljicom Zvjezdanom Čagalj koja piše prelijepe tekstove za djecu i uz koju smo sigurni da će nas uvijek razumjeti što želimo pokazati dramskim izričajem. Sadržaj  za predstavu „ izvučemo „ iz aktivnost djece koje su obilježile pedagošku godinu, te zamolimo tetu Zvjezdu da nam napiše tekst, koji uvijek bude jedinstven i neponovljiv, iskustvo samo naše skupine u kojem se djeca prisjećaju i prepoznaju doživljeno.

Kad je tekst napisan slijede razgovori, dogovori, skiciranje scene i kostima, izrada scene, šivanje kostima, izbor glazbe, snimanje u studiu…, a sve te aktivnosti zajedno, timski radimo sa djecom, roditeljima i vanjskim suradnicima.

Kako su nastajale predstave dramsko- scenske grupe „Leptirići“

• „Priča o zrnu pržine sa Baća“ – pedagošku god. obilježile su aktivnosti vezane za pijesak, igru sa njim, zidanjem, kupanjem na poznatim Baćvicama, skupljanje školjki,

hvatanjem sjena, trčanjem po plićaku (2002.)

• „Ruke„ – igra rukama, modeliranje, slikanje, maženje, kreativno stvaranje, izražavanje emocija pantomimom i pokretom (2005.)
• „Svi su nekad bili dica„ – prisjetili smo se starih igračaka i igara: krpenjača, bacanja kamenčića,školice, guranje kola od barila, vožnje na karetu……protkano Splitskim govorom (2005.)

• „Zdravi veseli bili„ – dječaci su puno vježbali te godine i bili upisani u raznolike sportove van vrtića, nekolicina djece je loše jela i bila pothranjena, a dvije djevojčice su bile na baletu – dovoljno sadržaja da potakne pitanje zdravlja (2007.)

• „Zemljotres za bube„ – godina istraživanja, u kojoj su djeca puno boravila u vrtu ispred vrtića, te povečalima istraživala biljni i životinjski svijet, a enciklopedije i „pametne“  knjige bile svugdje oko njih (2008.)

Poticale smo djecu na kreativnost i samostalnost i sve veću kompetenciju. I tada se dogodili nešto jako važno!

Dječaci Jere, Luka i Mauro izmislili su priču „Dobra rijeka„  a u grupi smo imali djecu koja su samostalno nacrtala scenu, izradila i oslikala scenografiju i uz malu pomoć u izradi kostima – 2009.god. izašli sa svojom predstavom na Smotru glazbene mladeži:

DOBRA RIJEKA

Nekad davno postojalo je jedno malo selo sa pet kućica.

U tom selu bio je jedan veliki most i ispod mosta je tekla začarana rijeka.

U tom selu živjeli su vještac i vještica u svojim kućama.

Začarali su rijeku, jer su samo mogli piti začaranu vodu i tako živjeti.

Rijeka je bila nemirna i puna vrtloga. Selo je bilo puno stabala.

Stabla su bila zločesta jer je njihovo korjenje crpilo vodu iz zločeste rijeke.

Često bi se stabla puhala,puhala,puhala,napuhala i pukla od zloće…

Pa bi bila ružna, hrapava, puna smole koja je curila.

U selu je živio i jedan dobar čovjek, u svojoj maloj kućici.

On je imao svoj bunar dobre vode: Voda je bila svježa.

Imao je on i brata u drugoj kućici i svoju mamu i tatu.

Svi su pili dobru vodu i bili dobri.

Nisu pili začaranu vodu jer su znali ako popiju – da će za dva sata postati zločesti.

U selu više nitko nije živio.

Dobar čovjek je znao da vještac i vještica imaju u svojim kućama neke čudne napitke i da miješajući ih može ozdraviti rijeku.

Jednog dana, obuče se kao vještac, tiho uđe u vještičju kućicu, uzme joj napitak.

…Onda uđe u kuću vještaca i pronađe drugi napitak i uzme ga!

Oba napitka je miješao,miješao, i miješao. Dobio je treći napitak. Brzo ga je odnio do začarane rijeke….

Popeo se na veliki most i ulio ga u rijeku! Svi vrtlozi su odjednom nestali!- rijeka se umirila.

Postala je dobra rijeka.

Vještac i vještica bili su žedni i otišli su do rijeke da popiju malo vode. Nisu znali da rijeka više nije začarana.

Kada su popili dobru vodu odmah su umrli…

Ljudi su čuli za dobru rijeku, dobra stabla i dobre ljude.

Gradili su kućice u malom selu i svako jutro odlazili popiti malo svježe i dobre vode.

Slijedili su i drugi tekstovi  koji su izmislila djeca, te smo iste postavili na scenu i izveli na Smotri glazbene mladeži.

„NEŠTO RASTE NA KRIVOM MJESTU„- 2010.

 

Bio jedan cvijet kraj jedne zločeste kuće.

Bila je ružna.

Bio neki čovjek koji je htio da taj cvijet uvene.

Čovjek je bio zločest.

Taj cvijet su patuljci čuvali da ga taj čovjek ne ubije.

Jednog jutra zloćesti čovjek je prolio vrućom vodom cvijet.

Nadao se da će uvenuti.

Patuljci su bili mali, mali u svojoj maloj kućici.

Jedino vozilom su išli do cvijeta da vide kako je.

Zloćesti čovjek bi vidio kad dolaze mali patuljci.

Oni su cvijet zalivali hladnom vodom.

Jedne noći zloćesti čovjek je htio da patuljci umru.

I kad je išao spavati u blizini ja bila velika buba mara koja je nosila vodu i nije

Znal što će s njom napraviti.

Probudila je patuljke iz kućice i oni su odmah uzeli vozilo da vide što

Je sa cvijetom.

Kad su vidili buba maru zamolili su je da im da vode.

Kad su je dobili pipnuli su je, je li hladna voda.

Vidili su da je hladna i otišli do cvijeta da ga zaliju.

Jednog jutra su došli i vidjeli da je cvijet narastao veliki pun šarenih latica,

Pun šarenih boja.

Kad je vidio zloćesti čovjek da je cvijet lijep pretvorio se u dobrog čovjeka.

I svi su bili prijatelji… i patuljci i buba mara i cvijet i čovjek

„KLJUČEVI„ – 2011.

Bio jedan ključ.

Bio je crn.

I čaroban.

Bio je u čarobnoj kući.

U rupi u podrumu.

Podrum je bio kao labirint.

Svaki put je bio do početka , a jedan je put bio do tog ključa.

Bili su i drugi ključevi.

Narančasti, plavi, crveni, rozi, ljubičasti……., šareni.

Bili su u ormariću,  na polici.

Crni ključ je bio dobar.

Bio je sam.

Šareni ključevi su jednog dana napali crni ključ.

Jer su bili zločesti.

Spustili su se u podrum i napali ga.

Skakali su po njemu i bockali ga.

Crni ključ je vrištao i kričao.

Bacili su ga na pod, a oni su pobjegli.

Ostao je sam.

Bolilo ga je.

Dobar ključ, žute boje, čuo je da netko vrišti.

On je živio u travi na livadi.

Tražio ga je i spasio ga.

Žuti ključ je odveo crnog u svoju travu, na svoju livadu.

Bili su prijatelji.

Na livadi je živio i bijeli ključ u maloj, maloj kučici koja se nije mogla vidjeti.

Bila je od kamena.

U ormaru su ostali šareni ključevi.

Zaključao ih je bijeli ključ.

Tri dječaka od 6 god

Bile smo ponosne na djecu. Istovremeno smo okupile nekoliko hrabrih roditelja željnih scenskog izraza i oformili dramsko – scensku grupu „Leptiri“; teta Zvjezdana je pisala tekstovi po našim željama i za njih, a glumili su u našoj sobi -u vrtiću, uoči Božićno –novogodišnjih blagdana:

„Čarobna riječ„ – 2006.

„Vilinska noć„ – 2007.

„Vjetrovita priča“- 2008.

„Morska priča„ – 2009.

„Sati „ – 2010.

„Jao, jao, što ću sad?“ – 2011.

„Noć u kojoj je sve moguće“- 2012.

Krenuli smo sa malim brojem roditelja kojima bi se pridružila i pripravnice , da bi se broj popeo na razigranih 18 „Leptira„. Veći broj zainteresiranih dao je mogućnost da se podijele u interesne grupe: naratori, scenografi, glumci, ton majstori…

U drugom mjesecu 2010.god. izveli su i lutkarsku predstavu „Morska priča„ za svu djecu vrtića „ „Popaj“ u okviru humanitarne akcije Djeca za Haiti. I sakupili 1342. Kn!

Sa lutkarskim predstavama po želji roditelja nastavili smo za Uskrsne blagdane:

„O Uskrsnom zecu“ – 2011.

„Zozo zec i suncokret“ 2012.

Dječje tekstove sa ilustracijama (slikovnice) i časopis „Sunce„  (časopis naše grupe koji izdajemo od 2008.) promovirali smo u Gradskoj knjižnici „Marko Marulić„ na kraju ped. god.

Da bi sve ovo mogli ostvariti surađivale smo sa već poznatim timom vrijednih ljudi uvijek spremnih da nam otvore vrata i pruže pomoć:

•  roditelji grupe „Leptiri„
• osobne asistentice u procesu inkluzije djevojčice sa sindromom Down 21:
• Marijana Rupčić i Danijele Franetović.
• odgojiteljica volonterka Ivana Šarić
• studentica Petra Šarić – izrada plakata
• pok.Davor Lemaić – radnik za održavanje u DV „Popaj„ – scenografija
• djelatnici GKL Split, ravnateljica gđa. Zdenka Mišura, te svi ljudi iz tehničke službe
• gđa Grozdana Ribičić iz Gradske knjižnice „Marko Marulić“
• gosp. Damir Babić – Dominin tata djelatnik u Poglavarstvu grada Splita za signalizaciju na cestama u gradu – prijevoz rekvizita – scene
• Dado Marušić – studio „Deva“
• gđa Marija Sokol Glazbena mladež Spli
• gđa Nada Pelaić ravnateljica DV Radost Split

Svi smo bili zadovoljni uspješnom suradnjom : djeca – roditelji – mi odgajatelji.

Korak dalje dogodio se na kraju ped. god.2010. kada su dječaci Ivor, Miran i Šimun izmislili priču  „Šareni grad„ a scenografiju osmislili i izradili je  roditelji koji su je  i odglumili na sceni GKL Split.

ŠARENI GRAD

Bio jedan Šareni grad.

U njemu su živjeli šareni ljudi.

Iznad grada bi došao slatkiš oblak iz kojeg su padali sladoledi i slatkiši u boji.

Svi su ih jeli, jer su ih jako voljeli.

Osim zločestog čovjeka.

On je bio samo u crno.

Njegov grad je bio crno-sivo-bijeli i imao je kišni olujni oblak.

On je probao slatkiše pa mu je bilo bljak, jer je to bilo dobro za dobre ljude.

Mi smo ga otrovali u dobrog čovjeka.

Postao je šaren.

Onda se pojavila duga.

 

Od izrade scenografije do predstave

Suradnju sa GKL Split nastavili smo i u VI mj. 2011. sa predstavom „Naš mali svit„ , te VI mj. 2012.sa predstavom „Naborana priča“, tekstove je napisala Z. Čagalj, a odigrala amaterska dramska grupa roditelja “Leptiri“.

Veseli nas što djeca i roditelji imaju puno povjerenja u našu stručnost i kvalitetno vođenje, te otvorenost pri planiranju i realizaciji pedagoškog rada.

Na kraju svake predstave svi budu ponosni na sebe jer se daju srcem, dušom i djelićem snage više koju uvijek izvuku iz sebe ne znajući da je imaju.

Svake godine od djelatnika GKL Split dobiju pohvale za odigrane predstave.

U tim „Leptiričastim„ večerima  na kazališnim daskama igraju  „Leptirići„ i  „Leptiri„ djeca i roditelji a sati i sati zajedničkog kreativnog, veselog druženja utkano je u njihova srca mala i velika.

Što više poželjeti osim…..

….. letite i dalje tako lepršavi,

Obojeni, razigrani i slobodni…!