(priča Ele Peroci adaptirana u akcionu dramatizaciju)
Dramski metod u praksi Suade Hodžić, kreativne vaspitačice i spisateljice iz Novog Pazara.
Vaspitač u ulozi naratora
U jednom malom selu su malene kućice i u svakoj ima djece sa šarenim košuljicama, sa crvenim i plavim papučama na nogama. U tom selu vlada pravi red. Sve kuće su bijele, svi krovovi su crveni a prozori okićeni cvijećem. Sve je u najboljem redu, samo su djeca neuredna. Navečer prije spavanja niko od njih ne ostavlja svoje papuče na jedno mjesto. A onda kada se probude, traže ih pod stolom, iza stolice, na stepenicama i nakon dugog traženja nađu jednu papuču u kuhinji, drugu u sobi.
Jednog jutra, kada su već u svim kućama, u malom selu, mame spremale doručak i djeca se budila, jedan dječak je uzalud tražio svoje papuče: Mama, gdje su moje papuče? – pitao je.
Ako ih nisi složio sinoć, odnijela ih je maca. – odgovorila je mama.
Mama, gdje si moje papuče? – pitala je djevojčica u susjednoj kući.
Ako ih nisi sinoć složila, odnijela ih je maca.– i njoj je isto odgovorila mama.
U trećoj kući, probudio se još jedan dječak i pitao svoju mamu: Mama, gdje su moje papuče?
Maca ih je odnijela, jer ih nikad ne složiš prije spavanja. – odgovorila je još jedna mama.
I u četvrtoj kući se isto dešavalo i u petoj i sve tako redom. Nijedno dijete nije pronašlo svoje papuče, jer ih je odnijela Maca, kako su im mame govorile.
Igra uloga – Odredimo tri mame, dva sina i jednu kćer. Dječiji scenarij:
Prvi sin – Mama, gdje su moje papuče?
Mama – Ako ih nisi složio sinoć, odnijela ih je Maca.
Djevojčica – Mama, gdje su moje papuče?
Mama – Ako ih nisi sinoć složila, odnijela ih je Maca.
Drugi sin – Mama, gdje su moje papuče?
Mama – Maca ih je odnijela, jer ih nikad ne složiš prije spavanja.
Priča se nastavlja.
Cijelo je selo mirisalo na toplu bijelu kafu a djeca su bila gladna. Bosi su posijedali za sto, doručkovali a zatim je jedno dijete stalo na kućni prag i dozivalo drugara iz susjedne kuće da dođe kod njega da se igraju. Drugar je rekao da bi rado došao, ali da mu je Maca odnijela papuče i da ne može bos da izlazi iz kuće. I druga djeca su se stala dozivati, ali niko nije mogao bos izaći iz kuće. Svi su govorili, (pozovem djecu da ponove rečenicu):
Maca mi je odnijela papuče! Skakutali su s noge na nogu, jer im je bilo hladno. (oponašanje)
Ubrzo je sunce zasijalo i oni su bosi, u šarenim košuljicama izašli vani. Pitali su se: kuda li je Maca odnijela naše papuče?
U tom malenom selu, s bijelim kućama i crvenim krovovima u kojima je vladao red i jedino su djeca bila neuredna, kuce, mace i mišići su živjeli u prijateljstvu. I više od toga, pomagali su se između sebe. Svi su znali da je Maca papučarica najbolja krojačica papuča u cijelom kraju i kuce su raznosile papuče na razne adrese. Mace su joj pomagale oko dobre reklame a mišići su svojim sitnim zubićima grickali rupice za dugmad na papučama. Djeca su se dosjetila da pitaju kuce, mace i mišiće da im pokažu put do Macine kuće.
Igra uloga – Podijelim djecu u grupu kuca, maca i mišića. Odigramo scenu:
Kuce– Av, av, av, evo stižu papuče za vas.(oponašanje)
Mace – Mnjau, mnjau, ko papuče nosi, ne curi mu niz nosić. (oponašanje)
Mišići – Gric, gric, grickamo i rupice strickamo.(oponašanje)
Djeca – Molimo vas, pokažete nam put do Macine kuće!
(Odlaze da traže Macinu kuću.)
Priča se nastavlja.
Bosi su išli, išli, preko brda, preko gora, preko bara i dola (odigrati scenu) i došli do jedne šume. Tu su kuce, mace i mišići zastali i pokazali djeci gdje se nalazi Macina kućica. Oni su se vratili a djeca su gazila bosa po šumskoj stazi, slušajući pjesmu ptica i javljanje mnogih životinja. Pomalo ih je bilo strah, ali su ipak hrabro koračali. (zatražim da mi facijalnom ekspresijom pokažu strah, kao i hrabrost)
Zamišljeno putovanje – Zamišljamo da prolazimo šumom. Slušamo cvrkut ptica i javljanje mnogih životinja. (vuka, sove, medvjeda)
Priča se nastavlja.
Usred šume našli su malu bijelu kućicu sa crvenim krovom i prozorima punih ruža. Na vratima je pisalo: MACA PAPUČARICA
Maca je čula djecu, otvorila im vrata i upitala ih šta žele.
Dijete u ulozi Mace papučarice
Maca: Dobrodošli drugari, šta želite?
Djeca: Želimo svoje papuče.
Maca: Izvolite! Samo uđite i uzmite ih. (odigrati scenu)
Priča se nastavlja.
Macina kućica je bila veoma uredna i čista. Na policama su stajale njihove plave i crvene papuče. Djeca nisu mogla da ih prepoznaju. Papučice su bile očišćene i zakrpljene i na svima je Maca prišila po jedno srce. Svi su se dali u pronalazak svojih papuča. Samo je najmlađi među njima počeo da plače jer nije mogao da pronađe svoje papuče. Maca ga je pomilovala i rekla mu da ne plače i da će mu sašiti nove plave papučice. To su čula i ostala djeca i počela su moliti Macu da i njima sašije nove papučice.
Djeca: I meni! I meni! I meni! (odigrati)
Maca se osmijehnula i rekla: I vama ću sašiti nove papučice.
Ispratila je djecu i dugo im mahala gledajući kako žure u šarenim košuljicama, u plavim i crvenim papučama. A onda je počela da šije i šije sve dok nije svima sašila papuče po želji. Mišići su dotrčali i počeli da grickaju i otvaraju rupice za dugmad na papučama. Kada je Maca papučarica bila gotova, pozvala je ostale mace da reklamiraju modne papuče a zatim su kuce krenule da ih raznose po svim kućama. Sa kućnih pragova čuli su se glasovi ukućana koji su dozivali: I meni jedan par papuča! I meni! I meni! Tako je u svakoj kući u malom selu, svaki član porodice imao tople papuče i nije morao da brine da će se prehladiti i da će mu curiti iz nosa.
A mi ostajemo da se pitamo: da li su djeca od tog vremena postala urednija i da li su svako veče pred spavanje slagala svoje papučice? (interaktivni kontakt)
Nadajmo se da jesu. Maca se nadaleko pročula po svojim slavnim i modernim papučama. I dan-danas ih šije. Možda ćete uskoro i vi, draga djeco dobiti nove papučice od Mace papučarice. Do tada, nemojte se šalite i ostavljati svoje papučice razbacane. Samo oni koji uredno slože svoje stvari pred spavanje, mogu jednog jutra pod jastukom naći nove papučice. Poklon od Mace papučarice.
U malom selu, sa bijelim kućicama i crvenim krovovima, sva djeca u šarenim košuljicama, zajedno sa Macom papučaricom, kucama, macama i mišićima proslavljaju Dan čistoče. Toga dana ih Maca podsjeća da je ČISTOĆA POLA ZDRAVLJA i da treba stalno čistiti svoje srce, tijelo i okolinu da bi uvijek bili zdravi i veseli. Zatim se cijelo malo selo uhvati za ruke, igraju, pljeskaju, pjevaju i vesele se. Čistog srca punog dobrih želja, kao i čistog tijela u svečanim odjelima, njihovo veselje traje sve do prvog mraka. (slušamo instrumental i igramo)
KRAJ
Smišljamo (pre)poruke Mace papučarice na Dan čistoće:
- Prije i poslije jela treba ruke prati,
Nemoj da te na to opominje mati;
- Redovno kupanje i tuširanje;
- Pranje zuba ujutru i pred spavanje:
Kad bi zube htjeli prati
Nakon svakog jela,
Svaki zubić blistao bi
ko pahulja bijela.
- Drži svoju odjeću i obuću uvijek složenu;
- Uredan budi i svoju sobu sam sređuj:
Neka priča ko šta hoće,
Tvoja soba je ogledalo tvoje čistoće.
(Dječijim samoizražavanjem proširujemo listu sličnih poruka.)
Dodatak:
Kako se može zaprljati srce:
Kada se u njemu jave – ljubomora, zavist, neprijateljstvo i ružne misli prema drugima. (Razgovor o značenju ovih pojmova.)
Kako se čuva čistoća srca:
Kada u njemu gajimo – ljubav, prijateljstvo, lijepe misli i želju da pomognemo jedni drugima. (Razgovor o tome.)
