(interaktivna priča)
Primena u praksi dramskog metoda iz knjiga Dušice Bojović
Dramski metod u praksi
Adaptirana priče po sjećanju: Suada Hodžić, vaspitač u PU ”Mladost” Novi Pazar.
Planiranje ciljeva:
- Upoznati djecu sa starim zanatom – grnčarski zanat (način rada, materijal, sredstva, prostor)
- Jačanje ekološke svijesti I pozitivnog pristupa prirodnim materijalima
- Afirmacija arhaičnih zanata
- Participacijom djece u procesu vajanja realizovati direktan dodir sa glinom
- Povjezivanje sadržaja na većem nivou (razvoj apstraktnog mišljenja – faze kroz koje prolazi zemljana šoljica sliče životnim fazama)
* U korelaciji: razvoj fine motorike, bogaćenje rječnika, proširivanje životnog iskustva
Sredstva: Dijalog I repeticije
Tokom pripovjedanja, kada izgovorim rečenicu: “Tada je grnčar rekao” djeca treba da se uključe pitanjem: “Šta je rekao?”
Kada repeticija bude ponovljena nekoliko puta I budem sigurna da su je usvojili tada neko od djece preuzima ulogu ponavljanja.
Priča
Nekada davno, živio je veoma radoznali dječak po imenu Din koji je volio da zalazi u nepoznate krajeve. Roditelji su nabavili psa kojeg su nazvali Tin da bude stalno u dječakovoj blizini I brine o njemu. Bojali su se da jednog dana dječak ne odluta daleko od svoje kuće I izgubi se. Pas Tin je pratio u stopu dječaka I lajanjem svaki put opominjao da se vrati kući.
Jednog dana dječak je šetajući odlutao u obližnju šumu. Uzalud je bilo Tinovo lajanje, dječak se nije obazirao. Pas je cvileći nastavio da ga prati.
Iznenada, dječaku se ukazala drvena kapija usred šume. Kapija je bila obrasla u mahovinu I naslućivao se divan duborez po njoj. Dječak je zadivljeno gledao u njene šare I pomislio: “Šta li se krije iza ove kapije?” Oprezno je otvorio vrata. Pred njim se ukazao dvorac neopisive ljepote. Ushićeno je ušao, a pas ga je pokorno pratio.
Dvorac je bio iz starih vremena I u njega godinama ničija noga nije kročila. Radoznali dječak ga je prvi otkrio, a da toga nije ni bio svjestan. Išao je iz prostorije u prostoriju. Bilo je tu raznih odaja. Jedna soba je bila sva u ogledalima I u njoj su visile raskošne balske haljine.
Dječak je pomislio: “Ovdje su se sigurno princeze presvlačile!”
U drugoj sobi je našao mnoštvo kruna različitih veličina I svaka od njih je bila ukrašena na drugačiji način. Dječak je zastao je ispred jednih vrata koja su bila zaključana. Iznad vrata je pronašao ključ. Jedva je otključao zarđalu bravu I ušao je u odaju koja je bila krcata blagom.
Vidio je mnoštvo otvorenih kovčega u kojima su svjetlucali zlatnici, biseri I dragulji neopisive ljepote. Prišao je jednom kovčegu na čijem vrhu je bila zemljana šoljicu obojena divnim bojama. Nikada do tad nije vidio ništa ljepše! Od svog blaga ruka mu je pošla ka tom šoljici. U trenutku kada je dodirnuo šoljicu dogodilo se čudo! Šoljica je progovorila:
“O, koliko sam dugo spavala, oprosti, sigurno sam sva prašnjava…”
Dječak se najprije uplašio. Našao se u čudu kada je shvatio da zemljana šoljica priča! Šoljica je to primjetila I nastavila da priča da bi ohrabrila uplašenog dječaka:
“Ne plaši se. Želim da ti ispričam priču kako sam nastala. Onaj ko me je napravio dao mi je obećanje da ću moći da pričam I otkrijem svoju tajnu samo onom ko od svog blaga prvo dodirne mene. Da li želiš da čuješ moju priču?”
„Naravno.“- odgovorio je dječak.
Šoljica je započela svoju priču:
„Prije mnogo vremena došao je jedan čovjek na mjesto gdje sam mirno spavala u zagrljaju svoje majke zemlje i otrgnuo me od nje. Plakala sam i molila ga da me ne odvaja od majke. Tada je grnčar rekao (djeca se uključuju: „Šta je grnčar rekao?)
„Polako, ne boj se; iz gusenice se razvije divan leptir, zar ne?Ja želim da od tebe napravim zemljanu šoljicu kojoj će se mnogi diviti, ali i ti mi u tome trebaš pomoći. Moraš biti strpljiva, podnositi bol i naučitii da se nadaš boljem.“
Zamrznemo sliku: napravimo osvrt na razvojni put leptira i razgovaramo o prirodi njegovog nastanka. Zatim se upoznamo sa značenjem riječi „grnčar“.
Nastavljam:
Šoljica je zatim nastavila svoju priču:
„Kada me je odvojio od svoje majčice zemlje, počeo je da me gnječi. Uvijala sam se od bola. Dodao je na mene i kamenje koje me je strašno bockalo! Molila sam ga da prestane, da ne mogu izdržati, a on je rekao da moram upoznati i ostale sastojke zemlje ako želim da budem potpuna. Zatim je grnčar opet rekao
(djeca:“Šta je grnčar rekao?“)
„Polako, ne boj se, iz gusenice se razvije divan leptir, zar ne? I ja želim da od tebe napravim takvu zemljanu šoljicu kojoj će se mnogi diviti, ali i ti mi u tome trebaš pomoći. Moraš biti strpljiva, podnositi bol i naučiti da se nadaš boljem.“
Kada me je dobro izgnječio, stavio me je na jednu okruglu spravu i počeo da me vrti. Toliko mi se zavrtjelo u glavi da sam mislila da neću preživjeti. Plačnim glasom sam ga molila da prestane.
A grnčar je rekao (djeca: Šta je grnčar rekao?“)
„Polako, ne boj se, iz gusenice se razvije divan leptir, zar ne? I ja želim da od tebe napravim takvu zemljanu šoljicu kojoj će se mnogi diviti, ali mi i ti u tome trebaš pomoći. Moraš biti strpljiva, podnositi bol i naučiti da se nadaš boljem.“
(uključuje se neko od djece i naredni put nastavlja da ponavlja repeticiju)
Dječak je slušao priču bez daha. Zaboravio je i na vrijeme i na prostor u kojem se nalazi. Bio je zanesen ljepotom zemljane šoljice. Pomislio je da se ključ svih životnih uspjeha nalazi u strpljenju i podnošenju nevolja. „ Ko zna da čeka taj i dočeka.“- rekao je na glas. Šoljica je nizala svoju priču sasvim lagano i bez žurbe, kao da je znala da dječak upravo razmišlja o strpljenju.
„Kada me je prestao vrtjeti, grnčar me je ponio do velike usijane pećnice i zatvorio me. Oh, kako mi je samo bilo teško. Krupan znoj me je oblio i molila sam ga da me izvadi odatle. Grnčar je tada opet rekao (djeca:Šta je grnčar rekao?)
(naredno dijete ponavlja repeticiju)
„Polako, ne boj se, iz gusenice se razvije divan leptir, zar ne? I ja želim da od tebe napravim takvu zemljanu šoljicu kojoj će se mnogi diviti, ali mi i ti u tome trebaš pomoći. Moraš biti strpljiva, podnositi bol i naučiti da se nadaš boljem.“
U trenutku dok je šoljica pričala, dječakov pas se mnogo uznemirio. Osjetio je nečije prisustvo i počeo da laje. Dječak se osvrtao oko sebe i primjetio malog mišića koji se vrpoljio i izvirivao iz svoje kućice – malene rupice u zidu. Iznenađen posjetom dječaka mišić je radoznalo gledao u gosta i kao da je želio da ga pita: „Otkud ti ovdje? Već godinama niko nije dolazio?!“
Malo zatim miš se povukao u svoju rupicu, pas je prestao da laje, a šoljica je mogla da nastavi svoju priču:
„Kada me je izvadio iz pećnice nisam mogla da vjerujem da sam još uvijek živa! Stari grnčar se nasmješio, pomilovao me nježno i uzeo paletu boja. Bila je tu crvena, narandžasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta…čitav spektar duginih boja. Zatim je uzeo neobično vitka pera i počeo da me šara. To je bilo toliko škakljivo, da sam se presavijala od smijeha i nimalo nije bilo jednostavno podnijeti taj dodir. Zapomagala sam da odmah prekine jer mogu umrijeti od smijeha! Tada je grnčar opet rekao (djeca: Šta je grnčar rekao?)
(naredno dijete ponavlja repeticiju)
„Polako, ne boj se, iz gusenice se razvije divan leptir, zar ne? I ja želim od tebe da napravim takvu zemljanu šoljicu kojoj će se mnogi diviti, ali mi u tome i ti trebaš pomoći. Moraš biti strpljiva, podnositi bol i naučiti da se nadaš boljem.“
Dječak je razmišljao o tome šta je sve šoljica morala podnositi na putu do svoje izuzetne ljepote i pomislio je da je njenim mukama tada došao kraj. Ali ne! Šoljica je rekla da je morala da prođe kroz još jednu veću vatru i da je mislila kako je njenom životu zauvjek došao kraj! Nastavila je:
„Kada je završio sa bojenjem zagrijao je još jače pečnicu i ponovo me zatvorio. Nisam više imala snage ni da ga molim za milost. Opraštala sam se od života i moja majka zemljica mi je bila pred očima. U mojoj velikoj muci jedino sam se radovala susretu sa njom. A onda je grnčar posljednji put ponovio svoje riječi:
(djeca: Šta je grnčar rekao?)
„Polako, ne boj se, iz gusenice se razvije divan leptir, zar ne? I ja želim od tebe da napravim takvu zemljanu šoljicu kojoj će se mnogi diviti, ali mi u tome i ti trebaš pomoći. Moraš biti strpljiva, podnositi bol i naučiti da se nadaš boljem.“
Kada sam se dovoljno dugo borila sa vatrom, grnčar me je izvadio gledajući me sa divljenjem. Zatim je uzeo ogledalo i rekao mi da se pogledam. Nisam mogla da vjerujem da sam to ja! U ogledalu sam vidjela svoj raskošni izgled. Zar sam ovo ja, obično parče zemlje?
Grnčar se toplo nasmješio, napunio me bistom izvorskom vodom i u slast ispio svaki gutljaj. Bila sam mu veoma zahvalna. On je rekao da ne bi mogao to postići sam, da nisam ja hrabrošću i izdrživošću promijenila svoj život.
Tada je dao obećanje da ću pripasti i ispričati priču o sebi onom ko me među blagom prvi dodirne.“
Dječak je bio sretan i po malo zbunjen. Rekao je zemljanoj šoljici da će je ponijeti sa sobom da upozna svijet u kojem on živi. Čuvati će njenu tajnu zauvjek i iz nje će ispijati slatke gutljaje vode.
U daljini se čula grmljavina i to je dječaka probudilo iz bajke začaranog dvorca. Ostavio je silno blago koje je bilo pred njim, ponio samo zemljanu šoljicu i pošao svom domu prije nego što kiša počne. Njegov pas je mahao repom uznemiran zbog nevremena koje se sprema. Grmljavina se sve jače čula i dječak je osjetio strah. U tom trenutku sjetio se grnčareve riječi i hrabro je nastavio da korača kroz olujni vjetar i kišu ponavljajući:
„Ne boj se. Moraš biti strpljiv i naučiti da se nadaš boljem…“
Deca zajednički dočaravaju zvučnim slikama oluju i grmljavinu.
KRAJ
Umjetničko – grnčarska radionica
Organizovati posjetu vajara i omogućiti djeci da učestvuju u izradi različitih predmeta od gline.
Intervju :
– Gdje je dječak pronašao zemljanu šoljicu?
– Zašto je grnčar stalno ponavljao iste riječi?
– Kada bi mogao da biraš šta bi izabrao: da budeš hrabar izdržljiv ili strpljiv?
– Šta smo naučili iz ove priče?
Podeliti decu po grupama koje će putem zamrznutih slika dočarati delove priče (početak, sredinu, kraj)
Diskutovati sa decom o osećanjima šoljice u različitim delovima priče – voditi računa da deca u nivoima organizuju zamrznute slike.
DODATAK
Dadaizam: navoditi djecu da prave smiješne riječi i stihove na zadatu riječ „glina“ “dječak“ i „šoljica“.
„Lina – gina – glina
Čik-čak dječak pak
Goljica šoljica
Glina se vaja
Dječake spaja
A šoljica čeka i
priča iz početka“)