Dramski metod u praksi kreativne dece i njihovih vaspitača  Vesne Josipović i Bogdana Radovića  u PU „Olga Jovičić Rita“ Kraljevo.

Pre početka pripovedanja neka deca pronađu skrovito mesto u sobi. Tu sede, leže i u tišini, slušaju priču sve dok im ne date znak da izađu. Motivišite ih da zamišljaju „u glavi“ ono što im čitate.(vizualizacija)

U dubokoj šumi, u brvnari napravljenoj od najmirisnije borovine stare stotinu godina, živela je šumska vila slikarka. U svom ateljeu imala je puno konzervi sa slikarskim bojama. Šumska vila je bila pomalo kreativno neuredna. Sve su konzerve ležale razbacane po podu.  Imala je konzervu žute boje poput Sunca, konzervu sa plavom bojom nalik na letnje nebo iznad šume, konzervu sa zelenom bojom poput mekane mahovine i  konzervu crvene boje baš kao lišče u jesen. Imala je sve boje duge ne-ophodne za rad.

Slikarsko platno oslikavala je pričama koje joj je svake noći u snu šaputao šumski vetar, a svakoga dana žuborio na uvo bistri potočić koji je proticao pored brvnare. Ponekad bi i ptice iz dalekih krajeva sletele na krov brvnare i pripovedale joj fantastične i uzbudljive avanture koje su doživele u velikom svetu. Sunce je volelo da navrati i da razmeni sunčane misli sa vilom. Sedelo je satima dokono na ivici prozora.

Našoj vili slikarki nikada nije nedostajala inspiracija za njene slike. Priroda nesebično nudi nove ideje. Vila  je jedino strahovala da ne ostane bez boja. Zato je veoma vodila računa o njima. Ako ne vodite računa možete izgubiti veoma važne stvari.

Svako veče pred spavanje, vila bi konzerve pažljivo zatvorila poklopcem da se boje ne osuše. Tada postaju neupotrebljive, tvrde, skorele. Vodila je računa da troši samo onoliko boja koliko joj je neophodno.

Međutim, jedne večeri, naša šumska vila slikarka bila je veoma, veoma umorna. Oči su joj se sklapale i neprestalno je zevala. Celoga dana brala je šareno, mirisno šumsko cveće i trave, kamilicu, nanu, kantarion, majčinu dušicu, hajdučku travu, žalfiju, šumske maline, jagode i borovnice od kojih je, pošto ih osuši na čistom šumskom vazduh, pravila lekovite čajeve. Zaboravila sam da vam kažem da je naša šumska vila bila i šumska doktorka. Lečila je sve šumske stanovnike. U šumi se nalazi puno prirodnih lekova.

Te noći, konzerve sa bojama ostale su otvorene.

Šta mislite ko se ušunjao u slikarkinu sobu baš te noći…

Postavite mamac

Mali znatiželjni šumski patuljci.

(pustite muziku i dajte inicijativu deci da izađu iz skrovitog mesta ka sredini sobe)

Hajde da se pretvaramo da smo mi ti znatiželjni šumski patuljci koji su se ušunjali u vilinu sobu. Da vidim kako bi to izgledalo.

(decu motivišite da se šunjaju svako prema svom ličnom mestu )  

Dobro, sada kada smo ugledali konzerve naravno da ne možemo odoleti da pogledamo šta se to u njima nalazi. Baš smo uzbuđeni. Svaki patuljak neka priđe jednoj konzervi. Prvo ćemo da umočimo jednu ruku u boju. Kako fantastično izgleda. Hajde da naslikamo pravu liniju na podu. (Zamrznite sliku)

Hajde da nacrtamo krug na podu. (Zamrznite sliku)

Hajde sada da umočimo glavu u konzervu.

Uh, obojili smo čitavu kosu. Brzo, jedan krug po sobi da osušimo kosu. (trčite)

Vratimo se svako kod svoje konzerve.

Imam ideju! Hajde da skočimo u konzervu kao u bazen i obojimo čitavo telo.

Bogami, sada smo baš napravili veliki lom, a čini mi se da čujem korake šumske vile. Verovatno ju je ova buka probudila. Brzo, zatvarajte konzerve i bežimo natrag na naše skrovito mesto. Malo nam je odeća teška i vlažna od boje i nekako idemo u cik-cak.

(deca oponašaju cik-cak putanju-liniju i vraćaju se u skroviti ćošak)

Nastavite priču.

Kada je vila ušla u sobu ugledala je čudesan prizor

Cela soba bila je obojena najraznovrsnijim linijama koje su oslikale male nožice. Ali najvažnije je bilo to što su sve konzerve bile čvrsto zatvorene i boje se nisu osušile.

Ko god da je došao i igrao se nepozvan u sobi, šumska vila mu je oprostila, jer joj je sačuvao njeno dragoceno blago, njene boje. Boje prirode.

Šta bi se dogodilo da nismo vodili računa o bojama? Da li bi se osušile?