autor: Suada Hodžić, vaspitač, PU „MLADOST“ Novi Pazar

 

       Crvenkapina šetnja

ULOGE: Crvenkapa, majka, vrabac, sunce, stablo, cvijet, leptir, panj, vuk, nana i lovac.

 

Prva pojava

(Scena – dječija soba sa radnim stolom i kompjuterom.  Čuje se muzika uz koju Crvenkapica pjevuši. Mama ulazi u sobu, Crvenkapica se ne obazire na njen glas.)

Majka:   „Crvenkapice, stišaj malo tu muziku, želim razgovarati sa tobom. Spremila sam ti domaće hrane: zeljanicu, pitu od jabuka i kompot od šljiva. Danas je divan dan za obilazak moje bolesne majke. Znaš koliko te nana voli! U zadnje vrijeme je sve više pritiska tuga zbog samoće. Nekada si znala svaki trenutak da provodiš sa njom…“

Crvenkapa: ( blago se okreće ka mami, iako su joj ruke i dalje na tastaturi kompjutera)

Ma gdje si našla baš danas da idem kad sam se zaigrala sa novom ratnom igrom. Pusti me, neću da idem!“      ( opet se okreće ka monitoru)

Majka: (strožijim tonom)

Kad razgovaraš sa nekim,  gledaj ga u oči!  Neće propasti svijet ako jedan dan ostaviš tu  spravu i prošetaš se prirodom.“

Crvenkapa(okreće se prema mami)

Eh, baš si ti neka dosadna mama! Ali… , ako mi obećaš da ćeš mi kupiti novi mobilni telefon  možda ću i poći!  Šta kažeš, a?“

Majka:   A šta fali telefonu koji imaš, pa tek si ga dobila! E, ne može! Ako odbiješ otići nani uskratiću ti kupovinu crvenih lakovanih cipelica. U redu, evo ja ću poći sa zadovoljstvom, ali tebi ostavljam spisak obaveza koje trebaš završiti do mog povratka!“

(Mama joj pruža spisak, uzima košaricu i polazi. U tom trenutku Crvenkapa gasi muziku, ustaje, hvata mamu pod mišku i obraća joj se.)

Crvenkapa: (razvučenim glasom)

„D-O-B-R-O, pametniji popušta! Evo, ja ću ići, ali nemoj me zivkati svaki čas na mobitelu,  isključiću ga, i nemoj me provjeravati kojim putem idem!  Ići ću kuda ja hoću i zadržaću se koliko ja želim!!!“

(Dok Crvenkapa uzima košaricu i odlazi, nakon kratke pauze, mama razmišlja na glas.)

Majka:    „Kakvo ponašanje!? O, da mi je znati gdje sam samo pogriješila? Od jutra do mraka radim kod krojača,  da bih joj priuštila sve ono što nisam ja imala kao dijete!“

( Dok djevojčica zalazi u šumu,  pojavljuje se  vrabac, koji predstavlja njenu savjest.)

Druga pojava

Vrabac:    „Da li se sa mamom tako razgovara?! Kaže li se mami: neću?! Zar ne vidiš koliko je umorna? E, baš si pretjerala!“

Crvenkapa: (zamišljeno razmišlja na glas)

Možda je vrabac u pravu? Trebala sam postupiti drugačije? Oh… , da mi je da zagrlim mamu i zamolim  je da mi oprosti…“ (tužno)

Treća pojava

Sunce  Zdravo djevojčice! Možeš skinuti svoju crvenu kapicu, danas ću svojim zracima milovati čitavu šumu, pa zašto ne bih i tvoju divnu kosu koja viri ispod nje.“

Crvenkapa:  (spremna na svađu, buntovno odgovara)

Ma skloni se tamo, ti dosadno, zubato sunce, koje nas stalno varaš;  sad te ima, sad te nema! Uopće mi nisi potrebno u životu! Mogu živjeti i bez tebe!“

Sunce:  (pomirljivo)

Crvenkapice… , Crvenkapice… , pa ti si biće svjetlosti, kao uostalom i svi ljudi i ne možeš živjeti bez mene. A šta bi bilo s biljkama da nema mojih zraka?! Ali vi ljudi birate ponekad i tamu! Čudno je to.“

(pojavljuje se oblak i skriva sunce)

Četvrta pojava

Vrabac:   „Vidiš Crvenkapice, svojim ponašanjem učinila si i da sunce zađe za oblak! Razgovaj malo pristojnije!  Čuj nje:  mogla bi živjeti bez sunca!? Svašta!!!“

Crvenkapa:     „Ubrat ću prut  i otjerati te, da ne slušam više tvoje pametovanje!  Ko po mozgu da mi kljucaš!“

(Otkida prut sa stabla i njime pokušava otjerati vrabca.)

Peta pojava

Stablo   (sa kojeg je otkinut prut)

Hej malena, ja sam živ isto kao i ti, samo što ne mogu da hodam. Ne lomi moje grane, to su moje ruke kojima mašem i pozdravljam šetače. Hlad mojih ruku zlata vrijedi! Zar ne znaš da me  vole ptice,   vjeverice,  djetlići,  bubice i mali pužići? Zar još nisi naučila onaj stih:

„Gde god nađeš zgodno mesto

tu drvo posadi.

A drvo je blagorodno

pa će da nagradi.“

Crvenkapa:   „Nemam vremena da učim stihove! Ja sam savremena djevojčica koja sve što joj treba skine sa interneta!“ ( uobraženo)

(Pušta muziku s mobitela i igra uz  pjesmu „Ovo je zemlja za nas“.)

Vrabac:   „Neka te muzike.  Dođi da čuješ kako ševa pjeva…“

Crvenkapa:     „Ma pusti me više! Odlazi od mene!  Idem da naberem cjetiće za nanu.“

Šesta pojava

(Crvenkapa grubo čupa cvjetove iz korijena.)  

Cvijet:   „Hej, djevojčice, stani, polako! Oh, što me boli!  Ko si ti da me čupaš tako grubo?! Ja rastem da uljepšam šumu i dozovem leptiriće na gozbu! Prestani tako da me bereš, inače ću te ubosti svojim trnjem!“ (pokazuje trnje)

Crvenkapa:    „ I ti imaš nešto da kažeš,  bezonoga šarena koprivo!  Ubrat ću te kako mi je volja!  Koja je  svrha tvog postojanja?!“

Cvet:    „Ha-ha-ha-ha-ha… Ne znaš zašto cvijeće postoji!?  Kako bi pčele spravljale med da nije mog polena?! Gdje bi se leptirići odmarali da nije mojih latica?“

( U tom trenutku dolijeće leptirić  na cvijet.)

Sedma pojava

Leptir:      „Oh, kako sam se poželio čajanke na tvojih latica, moj mili bratiću. Tvoje boje me tako odmaraju, a tvoj miris mi dušu okrepljuje…“

Crvenkapa:    „Samo si mi još ti falio, dosado živa! Proganjaš me kroz onaj stih, što ga svaka beba-truba još od jaslica zna:

“Leptiriću, šareniću

dođi k meni amo

evo imam lepu ružu

pomiriši samo…

tra-la-la-la-la…!”

(podrugljivo pjevuši)

Leptir:    “Ne ruši cvjetove, to su naši domovi.  Odlazi što dalje od nas!”

( Vrabac se opet javlja)

Osma pojava

Vrabac:     “Baš mi te je žao! Kao i  svakog ko ne zna da vidi ljepotu prirode! A uostalom,  ljepota je  u oku posmatrača, a tvoje oči su izgleda prestale da traže ljepotu oko sebe! ”

(Crvenkapa razmišlja na glas)

Crvenkapa:    “Možda je vrabac u pravu? Buljim po čitav dan u monitor i možda mi je vid oslabio? Teško meni ako se ne popravim!  Pa u životu neću imati prijatelja… (tužno) Moram pokušati da se promijenim, ali se stidim to da priznam.  Šta vi mislite drugari, mogu li ja  biti ona  dobra,  stara Crvenkapica iz davnjašnje  bajke?”

(interaktivni kontakt sa publikom)

 

Deveta pojava

Vrabac:     “Nikad nije kasno za promjene. Nećeš propasti od stida, ako priznaš da si pogriješila.  Moja mama ima običaj da kaže: “Ko prizna, pola mu se prašta”.  Na kraju mi  oprosti i ono drugu pola!”

Crvenkapa: (još uvek spremna za svađu)

“Ma ti sićušni stvore,  nisi kadar ni na jug da odletiš a mene učiš  šta da radim! Ti čak ne znaš ni da pjevaš! Ni rodi, ni čaplji nisi do koljena!  Ostavi me na miru!

(Crvenkapa potišteno seda na jedan panj)

Deseta pojava

Panj:    “Oh, što je neko zamračio moj vidik! Hoćete li biti  ljubazni i ustati,  ne mogu da dišem od vaše težine.

(Crvenkapa brizne u plač)

Crvenkapa:     “ Čitav svijet se okrenuo protiv mene, ni jedan obični panj ne može da me podnese… (jeca)

(U  tome se pojavljuje vuk i pomiluje je po glavi.)

Jedanaesta pojava

Vuk:    “Zašto plačeš, djevojčice? Kada jedna dječija suza na zemlju padne, to je teže nego da se sva stabla sruše.”

(Ona i dalje plače, trlja oči i kad ugleda vuka dobije novu inspiraciju za svađu.)

Crvenkapa:    “Šta hoćeš ti, nakazo ružna! Poznajem dobro tvoju njušku! Ti presrećeš ljude po šumi i gutaš ih!”

Vuk:     “Šuma je moj dom i  ti si ta koja je nepozvana došla! Veoma nekulturno! Ovdje su  vijekovima živjeli moji preci i  bilo nam je  sasvim dobro,  dok ljudi nisu izmislili priču o zlom i pakosnom vuku. Od tada nas stalno proganjaju!”

Crvenkapa:    “Vidi, vidi ti njega što se prefarbao u milion boja! Ko te ne zna, skupo bi te platio! Da ne očekuješ možda da ti kažem kuda idem?! Možda te zanima i šta nosim u košarici!?”

Vuk:    “ Kada se naučiš kulturi, možemo razgovarati.  Do tad,  zbogom Crvenkapice i ne zalazi dublje u šumu.”

(Crvenkapica odlazi dublje u šumu a vuk razmišlja na glas.)

Vuk:    “ Znam ja kako ću ovu djevojčicu naučiti pameti! Idem do njene nane, da smislimo jedan lukav plan. Kobajagi, ja ću nanu da progutam, kao po običaju, a ustari ću da je sakrijem u plakar. Nek se malo Crvenkapica zabrine i nek njeno  srce malo omekša. Ček, ček, samo da se sjetim kako se ono ide  do nane. Aha, pravo, pa skrenem desno, pa onda lijevo i tu sam. Odoh…”

(Vuk odlazi među grmlje)

Dvanaesta pojava

(Ponovo se pojavljuje Crvenkapa, već zabrinuta i nesigurna kuda treba da pođe.)

Vrabac:    “Sad si se i sa vukom posvađala, a on je mogao da ti pomogne!”

Crvenkapa:      “Umorila sam se više od svega. Oh, postoji samo jedna osoba koja bi odagnala ovaj umor i brigu. To je moja dobra nana.  Znaš vrapče, sve što uradim za moju nanu, ona završi najdražim riječima: “Bog ti dao zdravlje, Crvenkapice moja.”   Molim te, pokaži mi put do njene kuće, od raspravljanja sa svima,  više ne znam kuda da pođem. Znam samo da se idući pravo ne stiže daleko.”

Vrabac: “Ovaj  trenutak već odavno čekam! Ja ću poletjeti a ti me prati…”

(Vrabac polijeće i Crvenkapa ide za njim. Gube sa sa scene.)

Trinaesta pojava

(Scena: Vuk i baka u prijatnom razgovoru ispijaju čaj i smišljaju lukav plan.)

 

Nana:   “Ne mogu da vjerujem da je  Crvenkapica postala takva! Nekada je bila tako dobra djevojčica! Kažem ja tebi, vuče, prijatelju moj stari, ove moderne sprave doći će glave današnjoj djeci! Tužno je sve to…”

 

Vuk:    “Ne tuguj, nano, sve se još da popraviti. Hajde,  sakrij se brzo u plakar, neka Crvenkapica pomisli da sam te  progutao! Tog trenutka njeno srce će se  probuditi. Ljubav uvijek učini čudo.  Ne ostavljaj je dugo tužnom.   Kad čuješ da zaplače, odmah izađi iz plakara.”

(Scena se odigrava: nana je u plakaru a  vuk  se skriva ispod kreveta, ili zavjese.)

Četrnaesta pojava

 

( Pojavljuje se lovac bez puške, s bijelim zecom, koga miluje po krznu. U tom se pojavljuje zadihana Crvenkapica.)

Crvenkapa:    “Aha, evo i lovac je tu! A čim ima lovca,  i vuk se negdje krije!”

Lovac:      “Što si se toliko zadihala, Crvenkapice?   Mogu li ti nekako pomoći?”

Crvenkapa:     “Ma, kakav ste vi lovac, na lovca ni ne ličite, jer  ni puške nemate! Hajde, mrdnite se malo, vidite da tražim jednog vuka koji je sigurno progutao moju bolesnu nanu, jer je nisam zatekla kući.”

Lovac:   “U mojoj šumi takvog nema, ovdje niko nikoga ne lovi i sve životinje žive u prijateljstvu. Evo, vidi kako  mi zeko iz dlana pije vodu.” (pokazuje)

Crvenkapa:     “Nije sad trenutak za maženje, sad je trenutak za vukovo pronalaženje!!!”

Lovac:     “Svakako ću ti pomoći i pored toga što mi kažeš da ne ličim na lovca. A vi, drugari, vjerujete li vi da sam ja zaista lovac? Ili jesam? Ili nisam?”

(interaktivni kontakt  sa publikom)

(Lovac traga kao i Crvenkapa. Pretražuju svaki kutak. Napokon lovac pronalazi vuka iza zavese.)

Lovac:     (kao da želi igru)

“ Viru, viru, ko se to krije?  A nana, gdje li se samo ona ovog puta sakrila?”

(Crvenkapa se okomljuje na vuka)

Crvenkapa:    “E sad si dolijao! Da ti vidim trbuh! (pipa ga) Gle, nemaš ga! A šta si uradio sa mojom nanom, hajde govori! Da je nisi slučajno bacio u bunar, hajde kaži!”

Vuk: (smireno)

“S osobama u ljutnji ne razgovaram. Kada se smiriš, možemo da pričamo.”

Crvenkapa:    “Evo vuče, dajem ti časnu riječ da ću se smiriti, samo mi reci šta je s mojom nanom? Je li u životu?”

Vuk:    “Ne brini, živa je!  Samo,  ne znam da li želi da te vidi?”

Crvenkapa:      “Kako možeš tako govoriti? Ona mene voli najviše na svijetu!”

 Vuk:      “Da li zaista tako misliš?  Razgovarao sam sa tvojom nanom  i ispričao joj o tvom ponašanju a ona kaže da je u pitanju možda neka druga djevojčica a ne njena unuka –   Crvenkapica!”

Crvenkapa:     “Vuče, kunem ti se svojim slavnim imenom, ja sam njena unuka, glavom i bradom.   Obećavam da ću biti kao što sam nekad bila, ljupka i draga djevojčica,  samo mi pomozi da pronađem nanu.  Drugari, kažite vuku ko sam ja!”

(interaktivni kontakt  sa publikom)

Vuk:    “U to ne mogu da povjerujem tek tako.”

 Crvenkapa: “ Vuče, slušaj kako moje  srce  od ljubavi prema nani  lupa: dum-dum-dum…”

Vuk:     “LJUBAV  zaista čini čuda! Evo tebi tvoje nane…”

(Vuk prilazi plakaru iz kog izlazi nasmijana nana.)

Nana:     “Dijete moje drago, dođi da te tvoja nana zagrli…”

Crvenkapa:    “O,  nano, ti si mi živa i zdrava! A ja sam se tako uplašila…”

Petnaesta pojava

(Dolazi  lovac i okuplja ih sve.)

Lovac:    “Hajde, izađimo svi  i pozdravimo sunce koje je opet ugrijalo. Slušajte… i vrabac je napokon naučio neku  pjesmu…”

(Svi su na okupu, drže se za ruke i javlja se vrabac.)

Vrabac: “Drugari, borba između dobra i zla često zna da nas umori. Da bi pobijedilo dobro u nama,  slušajmo svoje srce i budimo dobar drug  sa njim! ”

          PJEVAMO:

KAD SI SRETAN

SRCE BIJE BUM-BUM-BUM

KAD SI SRETAN

SRCE BIJE BUM-BUM-BUM

KAD SI SRETAN I KAD ŽELIŠ

S DRUGIM D’JELIT SREĆU TU,

PUSTI SRCE NEKA BIJE BUM-BUM-BUM

KAD SE BOJIŠ

SRCE SKAČE  HOP-HOP-HOP

KAD SE BOJIŠ

SRCE  SKAČE HOP-HOP-HOP

KAD SE BOJIŠ I KAD MISLIŠ

DA SI SAM U STRAHU SVOM,

ZNAJ DA SVIMA  NEKAD SKAČE HOP-HOP-HOP

KAD NEKOG VOLIŠ

SRCE LUPA DUM-DUM-DUM

KAD NEKOG VOLIŠ

SRCE LUPA DUM-DUM-DUM

KAD NEKOG VOLIŠ I KAD ŽELIŠ

DA MU ODAŠ TAJNU TU,

PUSTI SRCE NEKA LUPA DUM-DUM-DUM

BUDI DRUG SA SVOJIM SRCEM UV’JEK TI

BUDI DRUG SA SVOJIM SRCEM UV’JEK TI

NA DUGI PUT ĆETE POĆ

I SKUPA MNOGO ĆETE PROĆ

ZATO BUDI DOBAR DRUG

SA SRCEM TI,

ZATO BUDI DOBAR DRUG SVIMA TI!